Milena Marković: Mislim da su bajke krvava obredna inicijacija dece u svet odraslih, pune su konkretnih znakova i simbola koji se odnose na eros i smrt, na nasilje, na razne psihološke modele, ali ne one iz primenjene psihologije već u arhetipskom smisl ... Ja sam jako želela da napišem svog Per Ginta, priču o težnji za celovitošću ličnosti koja ne može, zbog velikih zahteva i prohteva i osetljivosti, da se ostvari ako čovek odbije da deluje u okviru zadatog modela. Iskrena celovitost nije moguća, ali je stvaralac može postići beskompromisnim radom na sebi. U bajkama, naročito onim starijim, postoje likovi koji nisu ni dobri ni loši, oni su jednostavno izabrani. To su upravo bajke koje najviše volim...

KRITIKE
EROS, NAPOKON
... Milena Marković miješa morbidnu stvarnost i junakinje iz bajki: Snjeguljicu, Zlatokosu, Palčicu, Alisu i druge da bi pokazala kako inicijacija svih djevojčica ovog svijeta u klub odraslih realno prolazi kroz bajku, ali ni u najčednijoj fantaziji ne može proći bez slinavljenja i pohotnog znoja većine koja ih okružuje.
Pogodak u želudac
Scenom promiču ludi patuljci, okrutni medvjedi i zastrašujući klauni da bi se pokazalo da iluzije djetinjstva i rezignacija odraslih stanuju zajedno i da je život žena i svih nas zajedno priča o zlu i nevinosti u kojoj se bijele košulje (ženske) mladosti tokom vremena gužvaju masnim prstima i mrljaju krvlju, spermom i zadahom ljudske neobuzdanosti.
…Slobodan Unkovski u svojim predstavama koristi svojevrsnu redateljsku "strategiju meduze" i za to mu je Brod za lutke bio odlična inspiracija. U njegovim predstavama ništa se ne događa već traje do trenutka dok komadići mozga ne odlete u gledalište, pa tako u Brodu za lutke promiče jedan polusvijet isfoliranih ljubavnika, bizarnih nasilnika i sitnih sijača zla koji se svi zajedno cerekaju prvoj nezaštićenoj nevinosti koju će svi zajedno radi neke mračne potrebe za zabavom ispljunuti na kraju kao beživotnu krpu. S obzirom da je Milena Marković trpka i nježna, vulgarna i suptilna u isto vrijeme, glumci su u kombinaciji prostote i ledenog ekspresionizma igrali onoliko stvarno koliko je bilo potrebno da budu bajkoviti i onoliko bajkovito koliko je potrebno da budu zli. Uče li nas bajke išta osim da će život ispasti drugačije, pokazuje li nam život išta drugo osim da uz ovaj ižvakani postoji i neki drugi?
Realizam sa zadrškom
Taj realizam sa zadrškom srpski glumci poznaju jako dobro. U scenografiji Mete Hočevar koja podsjeća na mesnicu, groblje i dnevnu sobu u isto vrijeme, scenom defilira dvadesetak glumaca, zvijezde večeri bili su Voja Brajović, Bogdan Diklić i Branislav Lečić, ali i (hrvatskoj publici manje poznati) Boris Isaković i Jasmina Avramović bili su najuvjerljiviji predstavnici glume u kojoj se realizam ne koristi kao alibi za preglumljivanje i u kojoj fantazija postaje sredstvo zlokobne brehtijanske komike.

Bojan Munjin, Feral Tribune, Split, Hrvatski

SLIKE PROPASTI I KRETENCIZACIJE
...Drama Milene Marković nije samo varijacija, ili parafraza bajke, već bajka koju je pojelo vreme, ljudi, skakavci, ratovi, ideologije, filozofije i frazeologije, i u kojoj danas nema uloge za plemenite, za princeze i prinčeve, za onog trećeg, pametnog sina koji stvari postavlja na mesto, i vraća svetu i umu narušeni poredak. Ansambl Jugoslovenskog dramskog pozorišta vođen rediteljem Slobodanom Unkovskim, igra dramu Milene Marković sa živim i bogatim osećanjem za tragičnost bez veličine, za duhovni pad i niskost, mizeriju i hipokriziju, za grotesknost u kojoj nestaje biće bajke... Moćne i uverljive, komične pa tragične slike i prizori, oblici i vidovi moderne propasti i kretenizacije. Izvanredna glumačka ekipa sa više od dvadeset glumaca... Predstava koja zaslužuje pažnju. U osam slika, naći ćete onu koja će vam se osobito dopasti. U mom slučaju to su, pre ostalih, Močvara sa Borisom Isakovićem i Tanjom Pjevac, a zatim Ivica i Marica sa izvanrednom Jasminom Avramović.

Muharem Pervić, Politika, 7. jun 2006.

DVOSTRUKA ZAMKA
Napuštajući unekoliko, u ponečem i bitnom, dosadašnji način i stil pisanja, Milena Marković, koja je trenutno jedna od vodećih, svakako najzanimljivijih ličnosti u našoj dramskoj književnosti, opisala je u komadu Brod za lutke nastojanje žene da odredi svoj polni i personalni identitet, u suštini ženinu egzistencijalnu dramu, pre svega određenu njenom polnošću, njenom seksualnošću ...

Vladimir Stamenković, NIN, 16. jun 2006.

BROD ZA LUTKE
Novi tekst Milene Marković predstavlja pomak u njenom dosadašnjem opusu, kako tematski, tako još više u postupku. Poznata po svom žestokom, gotovo naturalističkom stilu, Milena u novoj drami unosi sve više poetskih elemenata, i taj neobičan, originalan spoj donosi neočekivane plodove. (…) Jedna od najvažnijih intervencija reditelja Unkovskog bila je odluka da junakinju u svakoj sceni (koja predstavlja po jedan period njenog života) igra druga glumica. Time je tekst dobio na univerzalnosti, odvojivši se još više od konkretnog, postajući gotovo dramski esej na zadatu temu. Isto tako, različite glumice su različito pristupile glavnom liku, ne gubeći pritom generalnu nit predstave, što je dodatno doprinelo uzbudljivosti prikazanog. (…) “All stars” glumački ansambl bio je prilično nadahnut, ali čestitanja u prvom redu idu Borisu Isakoviću, Bogdanu Dikliću, Tamari Vučković i posebno Milici Mihajlović koja je verovatno najkompleksnije oživela junakinju, uspešno kombinujući britkost izrečenog sa neobičnom prirodnom senzualnošću.

Boban Jevtić, YellowCab, jun 2006.





Izvor: http://www.jdp.rs