Biljana Srbljanović
Barbelo, o psima i djeci

Redatelj: Paolo Magelli
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Scenograf: Hans Georg Schafer
Kostimograf: Leo Kulaš
Autor glazbe: Arturo Annecchino
Suradnik redatelja i autor videa: Ivan Marušić Klif
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Asistentica kostimografa: Zjena Glamočanin
Asistent autora videa: Viktor Krasnić
Fotografije: Ines Stipetić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić

Igraju:
Milica: Dijana Vidušin
Mila: Perica Martinović
Milena: Ksenija Pajić
Dragan: Ranko Zidarić
Drago: Milan Pleština
Zoran (ponekad Marko): Rakan Rushaidat
Marko (samo Marko): Franjo Dijak
Psetarka: Barbara Nola
Doktor: Sven Medvešek
Lutalica: Ozren Grabarić
Žena u svijetu mrvih: Ivana Roščić
Psi: Azra, Luna, Boss (na videu) i Bunda (na videu)

"Barbelo je ono odakle dolazimo i gdje bi se mnogi željeli vratiti i sakriti, a svatko neka izabere što je to.", zapisano je uz ovu, posljednju dramu najizvođenije srpske dramatičarke u Europi, Biljane Srbljanović. "Barbelo - tj. "Barbello" - je pojam kojim se u povijesti kršćanstva označava prva emanacija Boga. ...njegovo prapodrijetlo, prauzrok, pranačelo, neki metafizički prostor iz kojeg potiče sve, pa i mi." Onkraj ovako "metafičkog objašnjenja" teksta - ili možda, ispod njega - ukazuju se slike koje nježno i humorno, a opet ironično i polemički, progovaraju o ljubavi i smrti, udaljenosti i bliskosti... doimajući se znatno manje političnima, no što bismo vjerojatno očekivali od nove drame Biljane Srbljanović. Taj "nemar za politiku" koja je, međutim, tu, jer ona je uvijek tu, odveo je njen rukopis prema područjima emotivne ogoljelosti, "gdje je život košmaran san". A u takvom životu i ljudi i psi samo su lutalice, bića bez čvrstog uporišta i zaleđa, osuđena na međusobno iscrpljivanje, ali i zajedništvo, tek ponekad sposobno prijeći u istinsko razumijevanje.

Izvor: http://www.gavella.hr