BANAT - UMETNICI
BANAT - DRUGI O PREDSTAVI
Marina Milivojević Mađarev: Da li posle Prava na Rusa, Hadersfilda i Banata možemo govoriti o banatskoj trilogiji?
Uglješa Šajtinac: Kao o dramama koje su smeštene u tri istorijska perioda na istom prostoru, da. Stvar je u tome što istorijski periodi, sami po sebi, traju u vremenu i prostoru na sebi svojstven način i tu malo šta istoričarska praksa može da promeni – poetska i čulna već drugačije funkcionišu. U svesti ostrašćenog posmatrača se ništa nikada ne završava. Ja sam ostrašćeni posmatrač. Kao onaj koji peva iz pozicije smrtnika čiji su preci već boravili u ovim pejzažima, jeli meso ovih životinja i žeđ gasili ovom istom vodom i odavde se otisnuli u besmrtnost na meni je da prepoznam ali ne i da preduhitrim svaku slast ili očaj boravka u već pomenutim pejzažima. Moglo bi se reći da je, da sam imao jasnu nameru da pravim trilogiju, vreme u pomenuta tri dela potpuno ispretumbano. Naime, jedino je početak sa Pravom na Rusa na svom mestu. Ta priča smeštena je u Melence u doba Velikog Rata. To je mesto odakle potiče porodica mog oca. Hadersfild dolazi iz vremena kraja prethodnog veka, iz prostora novogradnje grada u kojem sam se rodio i živim i danas. Banat je lociran u prostor i atar Elemira, mesta iz kojeg potiče porodica moje majke. Ja sam, u stvari, ispisao neobičan porodični roman u dramama.

Marina Milivojević Mađarev: Uglješa Šajtinac misli da se nikad ništa nije u svetu promenilo. Promene su samo u dušama ljudi.
Dejan Mijač: Mi se bavimo prolaznošću: ljudi pate, plaču, smeju se, prolazi neko vreme, prolazi deo njihove mladosti. Neko ko je imao šesnaest godina na početku, na kraju ima dvadeset. U svakodnevnom životu te četiri godine su presudne. Neki srednjoškolac će u tom periodu da završi fakultet i postane stručnjak. Od bezbrižnog deteta postaće svoj čovek koji se stara o svojoj sudbini. Šta se događa sa generacijom koja se baš u tim godinama zadesi u ratu? Oni nisu vlasni da sebe svesno ili implicitno ostvare. Oni se odjednom nađu u situaciji da više nisu ono što su bili, niti su ono što su želeli da postanu, niti mogu da pristanu da budu to što jesu. Neko ih osudi kao poražene, neko im dodeli priznanje pobednika, ali zapravo se iz ove drame vidi da nema pobednika. Svi su poraženi jer niko nije dobio svoj rat, a svi su izgubli svoj mir.

Preuzeto iz programa predstave Banat.

KRITIKE

Banat, more njiva, Tisa, dudovi i trešnje Miloša Crnjanskog, Banaćani i Folksdojčeri, rat i revolucija, lepi mladići i još lepše seke, mladost, odrastanje, ulazak u život, portreti ljudi u mladosti, ljubavi i raskoli, strasti i ostrašćenosti, fanatizam i razumevanje, životna zadanost i daleki prostori mašte, mladi glumci, i pisac koji ponovo osvaja i nadilazi svoje banatsko poreklo i iskustvo, reditelj iz zone sećanja i melanholije... Pejzaž i potisnutu dramatičnost Banata nagoveštavaju scena Jasmine Holbus, kreativni video Borisa Miljkovića i muzika Isidore Žebeljan... Akteri drame su mladi Banaćani koji se preterano ne trude da to dokazuju i naglašavaju. Osećamo to po govornoj melodiji, tu i tamo i u leksici. I reditelj Dejan Mijač «svira» tiho, tiše, bez volje za izrugivanjem, razračunavanjem i karikiranjem tragičnih mladićkih opsesija i zabluda... Stari majstor, Dejan Mijač, je, očevidno, uživao u radu sa mladim glumcima u komadu u kojem je našao deo, zrnce bar, sopstvenog iskustva, melodiju i miris polja koja su ostala za nama... Gotovo podjednako su bili uspešni: Milutin Milošević (Svetislav), Nikola Rakočević (Dobrivoj), Jelena Petrović (Đuđa), Petar Benčina (Ervin), Nenad Ćirić (Jozef), i osobito, Dubravka Kovjanić (Magdalena). Kao Matijas Srđan Timarov markantan, ali u ovu dramu kao da je pao iz sledećeg komada Uglješe Šajtinca koji, dakako, i sa već osvedočenim, uverljivim dokazima, očekujemo. Kostimi Maje Mirković nedvosmisleno prepoznaju i upućuju na bitna svojstva protagonista Banata. Predstava koja nije velika da bi vas prevazilazila, ni mala da ne biste imali razloga da je pogledate. To je onaj život gde sam pao i ja, kaže pesnik.
Muharem Pervić, Politika

Taj tim snova Šajtinac – Mijač – Žebeljan prošetao nas je po našim sećanjima i osećanjima, znanjima i sumnjama i sve ih pokrenuo bolno i dirljivo, pošteno i – iskreno. Goran Cvetković, Radio Beograd 2

Premijernim izvođenjem predstave Banat potvrđene su dve stvari. Najpre da je Uglješa Šajtinac nezaobilazan dramski pisac svake buduće antologije savremene srpske drame i da je JDP uspešno i bezbolno podmladio ansambl ovog pozorišta... Reditelj Dejan Mijač sudbine Banaćana interpretira u scenskom prostoru definisanom video-prikazom banatskih pejzaža i prazninom u kojem je glavnu reč imao mladi ansambl JDP. Njihova igra je, naime, bila čvrsto komponovana partitura mekih tonova nesreće koje su suvereno izveli Milutin Milošević, Petar Benčina, Nikola Rakočević, Jelena Petrović i (manje-više) veterani Dubravka Kovjanić, Srđan Timarov i Nenad Ćirić.

Željko Jovanović, Blic


Izvor: http://www.jdp.rs

UNESITE VAŠ KOMENTAR - BANAT
  • Prepišite Anti-Spam kod:
    e52f1

  • Napomena:
    - Ime, komentar i anti-spam kod su obavezni podaci.
    - Prilikom pisanja komentara slažete se da komentari ne sadrže sledeće: VELIKA slova, reklamiranje, prozivanje, psovanje, vređanje i sadržaj koji se ne odnosi na predstavu. Svi komentari koji ne zadovoljavaju postavljene kriterijume biće obrisani sa portala.